Besplatna knjižnica - Nove knjige

Pariz u srcu studenta - Polić, Branko

EZIK: HRVATSKI
AUTOR: Polić, Branko
ISBN: 9789531882927
FORMAT: PDF EPUB MOBI MP3
DATUM OD: 2008
VELIČINA: 3,36

Pariz u srcu studenta Knjigu možete preuzeti nakon besplatne registracije

CIJENA: BESPLATNO

O knjizi:

U središtu ove najnovije knjige autobiografskih zapisa Branka Polića nalaze se njegove pariške godine studija. One su uslijedile nakon nasilno prekinutog školovanja, internacije i spasa u partizanskim jedinicima, opisanih u prethodna dva sveska. Ovdje Polić pripovjeda do sada uglavnom nepoznatu priču o sudbini prve poratne grupe jugoslavenskih studenata u Parizu te o svom euforičnom susretu s velikim svijetom Sorbone, najpoznatijim svjetskih opernim i kazališnim kućama i koncertnim dvorana, o prijateljstvima s Francuzima i studentima iz cijelog svijeta koji su se nakon 2. svjetskog rata stekli u oslobođenom Parizu. S nekima od njih prijateljstava će ga vezati do današnjih dana. Istodobno, autor donosi i sliku mladih ljudi koji su te studijske godine provodili i između izazova slobode i političke kontrole koja se nad njima nastojala provoditi, o dvojbama ostati ili vratiti se. S ovom trećom knjigom Polićev autobiografsko-spisalački pothvat pretvorio se u veliku fresku vremena. Svojom akribičnošću, osobnim tonom i pogledom, otvorenošću i ironičnom distancom on je u hrvatskoj književnosti jedinstven. Odlasci su većinom podjednako tjeskobni, ne samo za putnika, nego i za njegovog pratitelja. Ponekad me podsjećaju na ‘Sonet oproštaja’, što ga je, odavna već, uglazbio danas posve zaboravljeni Isidore de Lara; započeo je stihom Partir, c’est mourir un peu**. Ali ništa od toga. Naprotiv, bio je to put u život. Put mladih ljudi željnih znanja, novih saznanja, pa ujedno – budimo iskreni – i uspjeha. No moram priznati: nisu nas možda ni zaokupljale lako dubokoumne misli. Pogotovo vjerujem da na povratak tada uopće nismo pomišljali. Uostalom, za neke je to predstavljalo naprosto – put u nepovrat. Jer ljudske su sudbine nepredvidive. Vlak koji je krenuo iz Beograda nije se u Zagrebu dugo zadržavao. Jelki i Nedi čuvali su mjesta oni naši Zagrepčani. Meni bome nisu, ali ništa zato. Jedva sam utrpao kovčeg u kupe u kojem je već bilo sedmero naših budućih parižlija koji su ostali u Beogradu čekati naš odlazak: troje Vojvođana, dvije Mostarke, jedan pravi Bosanac i jedan tipični Beograđanin…