Za većinu priča koje sam napisao, bio sam inspiriran tijekom noćnih šetnji. Simptomi su me navodili da odem u prirodu kasno u noć kada sam mogao čuti samo sebe i “buku tišine”. Sam sebi sam iz nekog drugog prostora slao priče i prolazio kroz simptome. Od tuda naziv Ponoćni šetač. „Što više boli, imam priliku za većom promjenom, jer jedino promjenom mogu shvatiti poruku boli. Bol je svojevrstan dar.“ Ponoćni šetač: dnevnik jedne šetnje (Zagreb: vlast. nakl., 2014) Marka Hunjaka knjiga je za sve one čitatelje koji su upravo u procesu upoznavanja sa svojom boli. Hunjak se, nakon godina bježanja i skrivanja, hrabro uhvatio u koštac s cijelom plejadom vlastitih strahova, paranoja, unutarnjih blokada, potisnutih sjećanja i emocija te uvijek istih „kombinacija priča koje lete po njegovom nebu“ i koje on stalno „hvata“ i ne može pustiti pa ih stavlja na papir što je na kraju rezultiralo ovom jedinstvenom knjigom.